Postoji li čista Aštanga joga?

Nedavno su me pitali nešto što smatram da je važno. Pitanje sa kojim se sve grupe u svijetu, političke, religiozne i duhovne bore, a to je pitanje čistoće. Da li podučavam čistu Aštanga jogu i šta mislim o varijacijama i ograncima baziranim na originalnom sistemu? Moj odgovor, koji možete dole pročitati, nije potpun. Odgovorio sam samo na prvi dio jer nisam upoznat sa ograncima i šta oni čine. Ono sa čime jesam upoznat su razilaženja u našoj zajednici i o tome sam govorio.

Početi ću sa idejom o čistoj Aštanga jogi. Volim biti oprezan sa tim terminom kada se veže za bilo šta u duhovnosti ili religiji. Mišljenje da se pridržavamo najčistije verzije nečega je put koji naš um vodi u fundamentalistički i ekstremistički način razmišljanja, obično ga nismo ni svjesni a odvede nas u veoma ne-jogijski način ponašanja.  

Trudim se podučavati jogu po naslijeđu Sri K Pattabhi Joisa, onako kako sam ga doživio i kako ga se sjećam. To je ključno, jer sva naša sjećanja su podložna promjenama tokom vremena. Osnovnih stvari se pridržavam godinama: redoslijeda sekvenci, tehnika disanja i kretanja i pravila pogleda.

Tokom godina male promjene su se desile u sekvencama, promjene u položajima tu i tamo, različito brojanje u vinjasi, ali osnovne stvari su ostale iste tokom 90 godina otkako je Pattabhi Jois počeo učiti od Krishnamacharya u južnoj Indiji. Unuk Pattabhi Joisa, Sharath Jois, koji je sada na čelu Ashtanga Yoga parampara, također je uveo neke promjene, koje su dobrodošle. Zamislite sistem prakse kao rijeku čiji se tok ne mijenja ali obale pomalo da.

Moramo biti fleksibilni tijelom i duhom da možemo pratiti promjene kad dođu, jer ako funkcioniraju nema razloga da ih ne zadržimo. Ako vam ne odgovaraju, izaberite koje želite, ali ne kritizirajte promjene kao nešto lošije od onog što ste naučili ranije, jer možda stvarno funkcioniraju za mnoge ljude. Staro je zlato, to govorimo kada ostarimo! Ja mislim da ako su Pattabhi Jois i Sharath Jois uveli nešto novo u praksu, imali su dobar razlog da to učine. Naposlijetku, uradili su to na osnovu svog iskustva.

Pa, koja aštanga je „čista“? Verzija koju je Pattabhi Jois učio 1937. na Sanskrit College? Ona koju je podučavao kada je 1948. otvorio svoj prvi institut? Verzija koju su prvi Amerikanci naučili 1972? Ili ono što danas podučava Sharath? Smatram da su sve one čiste, ako vam je um čist.

Moramo imati na umu da sekvence, iako efikasne, nisu same po sebi specijalne. Najvažnije je iskustvo koje se prenosi praksom. Praksa je upravo to, vozilo kojim se prevozi i prenosi iskustvo. Moramo se sjetiti ko je za volanom. Ako je dobar vozač, možda ćete stići na odredište bezbijedno. Ako je nesavjestan vozač, može uzrokovati štetu nevinim posmatračima. Ako neko misli da je čist, ali povrijeđuje ljude ili ih vodi na pogrešan put, onda je njegova vjernost pravilima i regulativama beskorisna.  Neko drugi, sa manje iskustva ali više dobrote i saosjećanja može stići dalje u prenošenju poruke joge.

U tradiciji Vaishnavizma, tri su stvari koje bi duhovni prakticioner trebao imati:

  1. Poštovanje prema starijim

  2. Prijateljstvo prema kolegama

  3. Staloženost uma sa onima koji se loše ponašaju

Kada to postignemo, ideja čistoće, da smo bolji od nekoga koga smatramo manje čistim, otpada. Nije teško osuđivati ljude na osnovu njihovih postupaka. Ipak, ponekad postupci mogu zavarati. Bolje je gledati u efekte njihovih postupaka i vidjeti da li je naša osuda potrebna. Ako su efekti dobri, trebamo biti sretni, čak i ako se ne slažemo u potpunosti sa postupkom, uputama, ili s tim što su unijeli neke promjene u sekvence. Bitnije je da li to može biti od pomoći drugom ljudskom biću. Ili životinji. Ili planeti.

Kada sam počeo podučavati jogu, imao sam na umu dvije stvari koje je Guruji rekao. Prva je bila – nemoj se reklamirati. Druga – podučavaj kako sam ja učio. Kako je podučavao? Individualno, svaku osobu drugačije. Zato i ja pokušavam učiti svaku osobu onako kakva ona jeste, a ne kao da je neka druga osoba. Radeći to, nema čistog i nečistog, samo osoba i joga, tamo gdje se one sreću. Nekad uspije, nekad ne, bez obzira, ja se nastavljam truditi.

Eddie Stern