Četiri vrste ljudi...
Jedne je prilike Buda razgovarao sa monasima i rekao im da na ovome svijetu postoje četiri vrste ljudi.
Koje četiri? Oni su ga upitali.
Oni koji ne vježbaju za svoju dobrobit, a ni za tuđu.
Oni koji vježbaju za dobrobit drugih, ali ne i za svoju.
Oni koji vježbaju za svoju dobrobit, ali ne i za dobrobit drugih.
Oni koji vježbaju i za svoju i za tuđu dobrobit.
Baš kao što se ugarak sa pogrebne lomače – što gori na obadva kraja, a pokriven je balegom u sredini – ne koristi kao ogrjev ni u selu, a ni van njega. Kažem vam da je to slično čovjeku koji ne vježba za svoju dobrobit, a ni za tuđu. Onaj čovjek koji vježba za dobrobit drugih, ali ne i za svoju dobrobit iznad je i plemenitiji od onog prvoga. Onaj koji vježba za svoju dobrobit, ali ne i za dobrobit drugih najviši je od ove trojice. A čovjek koji vježba za dobrobit svoju i drugih jeste, od sve četvorice, najuzvišeniji, kralj, najizvršniji, vrhovni.
Baš kao što od krave dolazi mlijeko, od mlijeka puter, od putera ghi, od ghija poslastica, a od svo četvero tu poslasticu ljudi najviše cijene – na isti način, od one četiri vrste ljudi, upravo onaj ko vježba za dobro svoje i drugih smatra se najuzvišenijim, kraljem, najizvršnijim, vrhovnikom.
Buda
