Mit o savršenoj praksi
Imao sam san! O danu kada ću stati na svoju podlogu i sve će biti lako. Ako svaki dan budem vrijedno vježbao, jednog dana praksu ću osjećati kao lebdeći mekani oblak, dugu i poljupce malih psića. Sanjate li vi o tome?
Mitski sretan kraj je konstrukcija uma. Da, možete biti sretni. Ali mitska sreća je drugačija. Mitska sreća je izgledati sjajno svaki dan, svi su ljubazni prema vama, nikad niste bolesni, sve vam ide od ruke i backbends vam idu kao podmazani. Znači, ta mitska sreća je bazirana na vanjskim okolnostima. Sreća o kojoj joga govori dolazi iznutra.
Ni u čijem životu nema perioda u kojem je sve stalno savršeno. Može se desiti nekoliko dana (vjerovatnije sati) u kojima ćemo izgledati predivno, biti zdravi, članovi porodice će biti sretni i ljubazni, djeca će se divno ponašati... ali taj balon je od sapunice i pući će prije ili kasnije.
I sad, zašto mislite da bi praksa joge mogla ili trebala biti drugačija? To je nešto što radimo svaki dan, a svakodnevnica rijetko izgleda kao bajka sa sretnim krajem. Mislim da je to zato što mnogima praksa služi kao lijek umjesto sredstvo za otklanjanje naslaga smeća sa srca. Lijekovi bi trebali učiniti da bol nestane, pa ako ako se ne osjećamo dobro kada vježbamo, lijek nije efikasan. Mnogi koriste praksu kao osvježivač prostora za svoje smeće. I ako osjećamo otužni miris u našim mislima, ne funkcioniše. Danas shvatam da moja praksa nije počela sve dok osvježivač nije izlapio.
Čak nam i Yoga Sutre kažu da je savršena praksa težak zahtjev. Navode devet prepreka koje će nam se vjerovatno ispriječiti:
Prepreke (1.30)
Bolest, Neosjetljivost, Sumnja, Nemar, Lijenost, Žudnja, Neshvaćanje, Neuspjeh, Nestabilnost
Posljedice prepreka (1.31)
Mentalni i fizički bol, Tuga i frustracija, Nemir tijela, Nepravilan dah
Jasno je da će uslijediti i dukha/patnja.
Nekim danima vaša praksa i nije tako sjajna. Nekad se nećete moći sagnuti. Nekad ispraviti nazad iz backbenda. U nekim danima ćete biti osjetljivi. U drugim će vas boljeti. U trećim ćete biti bolesni.
Kao i svim danima vašeg života, zar ne?
Jedini trajan samadhi/blaženstvo je smrt. Ako vjerujete u reinkarnaciju, vjerovatno ni taj nije trajan. Sve dok smo u ovom tijelu, osjećati ćemo različita stanja uma i tijela.
Da, postoje oni fizički nadareni. Ljudi koji znaju za malo prepreka u asanama. Ljudi koji, kada kombinuju rad i genetiku, imaju privilegu raditi asane neizgled bez napora. Kažem naizgled, jer ako sjednete sa tim ljudima, reći će vam da i oni imaju iste bolove, loše dane, drsku djecu i sumnje koje vi imate.
Ne biti među fizički nadarenim zapravo može biti prednost. U Yoga Sutrama, moć koju jogiji stiču dolazi sa upozorenjem. To zapravo mogu biti zamke. Yoga Sutra 3:47 kaže da jogiji mogu steći ljepotu, snagu, garcioznost i tjelesnu perfekciju. Budimo iskreni, to je razlog zbog kojeg mnogi učenici dolaze na časove. Ali asane su tu da fizički otvaraju prolaz do duše. Jogiji su to znali. Zato je to navedeno u Sutrama.
Sutra 1:51 nastavlja priču o tome i kaže da neovisnost o ovim darovima uništava sjeme vezanosti i da sloboda slijedi. Mi koji smo se morali boriti za svaki centimetar koji smo uspjeli dostići u Supta Kurmasani, naučili smo o nevezivanju brže. Svaki put kada pojedemo samo jedan palačinak i sutra se ne možemo okrenuti u Pasasani, učimo o nevezivanju. To je prilika da naučimo kako biti sretan i bez okretaja. Nevezanje je nešto što možemo postići čak i brže.
Kako puštate potrebu za fizičkom perfekcijom na podlozi, stičete tjelesnu slobodu. Mnogi moderni studenti povezuju tjelesnu slobodu sa stojem na glavi, balansom. Ali možete naći slobodu puštajući stvari. Ako se ne možete saviti danas, probajte tri puta i pustite to. To je sloboda koja se prevodi u život. Ne možete uraditi stoj na glavi dok ste na stresnom sastanku ili za volanom svojeg auta u koloni, ali ono što možete je udahnuti tri puta i pustiti. Povezivanje slobode sa tjelesnom perfekcijom asana pretvara praksu u lijek za suzbijanje osjećaja umjesto da ga povezuje i vodi u lijek protiv patnje.
Lijekovi su vanjski. Izliječenje je unutarnje. Sve stvari koje radimo u životu da bismo se osjećali sretnim su lijekovi. Oni nas mogu uputiti prema sreći. Kao kod osobe sa visokim pritiskom koja se polako skida sa lijekova protiv pritiska mijenjajući način ishrane. Asane mogu biti jedan od tih lijekova koji nas drže u životu. Eventualno, za istinsku slobodu, mi okrećemo fokus prema unutra. To je jedini način na koji se možemo osjećati dobro u vezi svog tijela dugoročno i stalno. Bajka o neprekidnoj sreći, perfektnoj frizuri i savršenim asanama je, samo bajka.
Inspired S. Small