Zašto i dalje vježbam Aštanga jogu...

Nedavno sam pročitao članak o teškoćama održavanja aštanga prakse. Autorica je svoju praksu nazvala teškom, vrlo teškom, iscrpljujućom, i požalila se kako „nikad ne postaje lakše“, kako stalno povećava očekivanja, ili barem njeni učitelji to čine.

Moje iskustvo je potpuno suprotno ovom i želim ga podijeliti nadajući se da će nekome pomoći. Prakticiram jogu skoro 40 godina, od toga 26 aštangu. Izuzev prvih nekoliko godina, svoju praksu aštange radim 6 dana u sedmici. Automatski sam želio reći religiozno vježbam, ali ne zato što osjećam da moram ili trebam, već zato što se moje tijelo i um osjećaju bolje kada vježbam i općenito bolje funkcionišem.

Zasigurno sam osjećao da mi je vježbanje postajalo lakše i lakše sa svakom godinom koja je prolazila. Kao kroz maglu se sjećam da je prvih deset godina sadržalo i neke elemente težine. Najviše zbog toga što sam odgojen u kulturi koja vjeruje u uspjeh, zadovoljavanje čula, zlostavljanje sebe, odricanje i torturu, ambiciju i kompetitivnost, i taj prtljag sam na početku unio u jogu. Dodatno, savremeni izraz moje kulture uključivao je hedonizam, zloupotrebu supstanci, promiskuitet ili kako bi to mi nazivali "dobrim provodom", iskorištavanjem svega što možemo dobiti od života.

Postojala je određena količina „trenja“ dok se partijaner koji bi išao u krevet tek iza svitanja pretvorio u predanog vježbača koji ustaje prije sunca. Ali za ovo je bilo potrebno tek nekoliko godina, jer su dobrobiti bile očite.  Trebalo mi je više vremena da se oslobodim duboko ukorijenjenih kulturalnih tendencija. Govorim o zapadnjačkoj opsesiji progresom, uspjehom, zadovoljavanjem čula... kada zapadnjaci postanu jogiji često sabotiraju sebe ne odustajući od takve orijentacije.

Na primjer, najveći pomak u mojoj praksi bio je prestajanje orjentiranja prema progresu i uspjehu. Shvatio sam da jednostavno trebam vježbati umjesto da vježbam da bih nešto uspio ili napredovao. Razmislite o slijedećem: imate možda 10 ili 15 godina napretka u asanama pred vama. Onda desetak godina stagnacije i onda, nadamo se, nekoliko dekada nazadovanja. Ako ste stvarno sretni, imate 60 godina nazadovanja pred sobom, kao što je imao T. Krishnamacharya. Ili mislite da je i dalje napredovao nakon četrdesetih? Mit da je bit joge u unaprjeđivanju, uspjehu i progresu je upravo to, samo mit.

Slijedeći sloj koji sam morao oguliti je bio vezan za samozavaravanje, odricanje i torturu, koji su veoma ugrađeni u našu kulturu. Da bismo dobili slijedeću akademsku titulu, posao ili investiciju, moramo raditi do kasno u noć, zanemariti svoje potrebe, oslijepiti ispred monitora i slično. Upravo ovaj stav me dočekivao na podlozi. Zlostavljao sam i zanemarivao sebe da bih došao do slijedeće asane, slijedeće serije. Ali ispod tog prvog jakog glasa pronašao sam drugi, nježniji: ovaj drugi glas mi je rekao da zlostavljanje sebe i poricanje u svoj težini, iscrpljenosti i visokim očekivanjima su zapravo bili vidovi mojeg pomanjkanja ljubavi prema sebi i neprihvatanja samog sebe.

Dok sam pisao posljednju rečenicu, čudio sam se činjenici kako je lako tipkati o tome ali kako teško može biti to osjećati duboko. Pogledajte historiju od pet hiljada godina ratova, konflikta, zadovoljstva u gledanju poraženog kako se previja na podu, u posmatranju svoje pobjede, historiju predatorstva, ljubavi prema kontroverzi, pa naša sklonost polemikama, sukobljenim mišljenjima, sve do našeg uvjerenja da smo drugačiji, bolji, veći ili barem u pravu ( a drugi u krivu ) i mi ćemo to dokazati...

Shvatio sam da sam unio te kulturalne narative u moju praksu. Mislio sam da nisam bio dovoljno dobar kakav jesam. Drugi, nježniji glas, zovimo ga glasom joge, rekao mi je da moram pustiti sve to i početi potpuno voljeti i prihvatati sebe.

Čudi me moć, ili nedostatak iste, riječi i slova. Da li znate šta mislim kada kažem „da potpuno volite i prihvatite sebe“? Ujutru, prije vježbanja, sjednem i razmišljam o tim riječima (ili nekim sličnim). Ukoliko ih ne osjetim u dubinama moga srca, neću se pomaći, neću uraditi čak niti jedan pozdrav suncu.

Nije uvijek lako potpuno voljeti i prihvatiti sebe onakvim kavi smo trenutno ili kakvi smo bili do sada. Ta ljubav obično sadrži mnoštvo oproštaja za sve moje nedostatke. Razlog zbog kojeg je tako teško je taj što smo mi kao čovječanstvo upleteni u misli o odmazdi, kazni, grijehu, itd., i snažna navika i tendendencija se stvorila. Prema jogi, svako osjećanje koje iskusimo, čak i ono najljepše, ostavlja za sobom trag. Bol, ali ni užitak, se ne izgube bez traga. Voljeti i prihvatiti sebe uključuje puštanje kulturalnih i naslijeđenih uspomena i koncepata. Možda se ponovo roditi, ili kako se to naziva u nekim kulturama "umrijeti prije smrti da bi zaista živjeli u ovom životu".

Opisujući moju aštanga praksu danas, koristio bih termine nježna, vesela, zaigrana, puna ljubavi, brige, podmlađujuća i sve lakša. Sjećam se vremena kada je bilo teže, izazovnije (ego je postavljao izazove tijelu), čak i iscrpljujuće.  Onda sam shvatio da sam na podlozi izražavao unutarnje psihološke konflikte, npr. da nisam dovoljno dobar i morao sam se dokazivati razmećući se svjetlucavim položajima. O, kako je to bilo iscrpljujuće...

Osim što prevazilaženje unutarnjih konflikata može inicijalno biti korisno na podlozi, kroz nestanak sve težine iz prakse, ono ima i drugi, značajniji rezultat. U početku sam osjećao da je skoro pogrešno voljeti i prihvatati sebe. Ali tada sam shvatio da da je skoro nemoguće ne voljeti svakoga na koga vam pogled padne kada volite i prihvatate sebe. Zapravo, ljubav prema sebi je uvjet da zaboravimo koncept „drugog“. Ideja „drugog“, npr. uvjerenje da ste odvojeni, izolovani, otuđeni, i drugi objekat vam je potreban da biste izrazili unutarnje konflikte. Kada se toga oslobodimo, možemo prihvatiti da smo svi isto. Tada konflikti nestaju.

Odricanje: autor ne vjeruje da je praksa asana sama po sebi, bez pranajame, krije i meditacije, u duhu joge. Zapravo vjeruje da njihovo isključivanje može dovesti do nekih gore spomenutih problema. Ali to je druga tema.

P.S. Zato mi u Ashtanga Yoga Sarajevo, školi joge i zdravlja, podučavamo naše studente asane, pranayamu, krije i meditaciju. Sve na jednom mjestu!

Nazovite nas još danas da nam se pridružite i naučite ovu divno-drevnu praksu!

                                                                                                                                                                  Inspired by Gregor Maehle