Zašto ja vježbam jogu...

Kako idemo u susret ljetu i odmorima, razmišljao sam zašto je teško održati redovnu praksu dok smo na odmoru. Možda zato što je poenta odmora relaksacija i bijeg od rutine. Na putu, to je još teže.

I meni je to bilo prilično teško tokom odmora. Imao sam neke potisnute frustracije vezane za podučavanje joge. Imam mnogo strasti i znanja koje želim podijeliti i mnogo je vještina koje trebam vježbati, ali okolnosti mi nisu to dozvoljavale. Sa izgledima da neću mnogo podučavati ni u skorijoj budućnosti, osjećao sam se anksiozno i neispunjeno.

Moja strpljiva strana smatrala je da možda pretjerano reagiram, ali, kada sve saberem – podučavanje je za mene velika stvar. I svaka strast me podsjeća na moju želju za podučavanjem.

Stoga, moj otpor da stanem na podlogu je imao korijen u mojoj frustraciji. Bunio sam se protiv toga u pokušaju da steknem distancu i kontrolu nad negativnim emocijama koje sam osjećao.

Ne baš najbolja taktika, znam... ali ponekad morate sami sebi biti najbolji učitelj i pružiti saosjećanje i razumijevanje tijekom izazovnih perioda.  Nisam zamjerao sebi taj otpor i nisam se tjerao na praksu. Umjesto toga, odlučio sam  sjesti na svoju podlogu i razmišljati o tome ZAŠTO uopće vježbam jogu.

Došao sam do slijedećih iskrenih zaključaka.

Praksa nije nešto što radim za nekoga drugog, ona je vrlo lično moja. Radim je da bih se osjećao smireno i koncentrirano. Zato što volim upoznavati svoje tijelo na dubokom unutarnjem nivou. Vježbam da izgradim zahvalnost i razumijevanje za sposobnosti svoga  tijela  – koje je zaista ogroman dar. Da osjetim  zahvalnost za elegantnu povezanost uma, tijela i duha sa kojom smo svi rođeni i predviđeni da u njoj uživamo. Radim praksu jer je to dobro za mene i jer je ona bila moj navjeći učitelj: naučila me predanosti, disciplini, fokusu, predaji i vjeri .

Da bih ostao motiviran za zahtjevnu praksu aštanga joge, moram  se prisjećati ovih dubokih i ličnih motiva. Ne vježbam da zadovoljim svoje učitelje, ili da izgledam vješto u shali kada vježbam sa svojim studentima. Ne vježbam ni zbog slika za socijalne medije ili da privučem druge mojom kompetencijom ili razumijevanjem. Zapravo, želim da drugi vide moju borbu. Želim da privatno i javno budem OK s tim da nisam sjajan u svim aspektima joge, jer ja nikad neću ovladati jogom.

Želim da drugi vide moje nedostatke i da znaju da je u redu ne biti dobar jogi sve vrijeme – znati da je u redu kad se muče sa asanama i sa sobom, kada nisu sabrani i nisu svi svoji,  jer, na kraju krajeva, pokušavate se poboljšati  svaki put kada skupite hrabrost da se suočite sa svojim slabostima i vježbate. To je nevjerovatno hrabro.

Moram držati na umu razlog zbog kojeg radim praksu: radim je zbog sebe. I jedino iz ovog duboko ličnog mjesta ja mogu biti dovoljno snažan da vodim druge kada podučavam.

Nadam se da ćete slijedeći put kada vam zafali motivacije da stanete na svoju podlogu i uzeti trenutak da se sjetite vašeg razloga zbog kojeg vježbate. Svrha joge je unaprijediti pojedinca, a to za svakoga od nas može značiti nešto drugo.

Vi radite na sebi, po svome. Ja ću po svome. Samo hajde da obavimo svoju praksu što češće možemo. Volim vas, vjerujem u vas i zahvalan sam vam što ste moji saputnici na ovom putovanju. Trudimo se jačati jedni druge i podržavati se uzajamno koliko god možemo.

NAMASTE