Jutarnja praksa joge ili drugim riječima, po jutru se dan poznaje

Znaš, nije za svakoga, jednostavno mnogi nisu spremni za to. Ako vas ne zanima jutarnja praksa joge ili ako ne vidite korist za to u vašem životu jednostavno prestanite da čitate ovde. Ako ste možda  i zainteresovani ili možete razumjeti korist i beneficije jutarnje prakse onda nastavite čitati.

Istina je jednostavna. "Komplikovano" je dom uma koji nije razumijo. "Komplikovano" je zavisnost i ono puni prazne prostore u našem životu. "Komplikovano" daje osjećaj važnosti. Specijalnost. "Komplikacija" daje svrhu.

Pa da krenemo. Jednostavan, najjednostavniji način da se kultiviše jutarnja praksa?? Spremni? Ustani!! Digni se iz kreveta!!

Na mnogo načina rano ustajanje je najteže i kao samo prvi korak ka praksi joge. Kao i naša asana praksa, ustajanje nas tjera da se suočimo licem u lice sa našim životnim stilom, našim mislima, našim odnosima sa sobom i drugima i našim dnevnim/noćnim izborima. Misli koje dolaze u glavu kada planiramo naredni dan noć prije i kada pokušavamo da ustanemo ujutru vrlo su povezane i otkrivaju mnogo toga o nama i našem karakteru. Ispitivanje i analiza ovih misli je nevjerovatna praksa joge sama po sebi.

Rano ustajanje nije zapravo problem. Sve stvari koje smo radili tokom dana a posebno tokom večeri su pravi problem ranog budjenja. Zatim dolaze sledeće stvari; ne dobijamo dovoljno odmora, stresne misli, pre-planirani život, preuzimamo previše odgovornosti, ne razmišljajući da smo dovoljno važni sami sebi da napravimo vrijeme za sebe, kasni obroci, pijemo kasno noću itd. Svim ovim stvarima donosimo odluku da ne ustanemo ujutru i ovo su pravi razlozi zašto ne možemo ustati. Da bi bili u stanju da ustanemo ranije moramo prvo pogledati naš životni stil. Naravno postoje izuzeci kao što su mala djeca i posao sa ranim radnim vremenom ili posao gdje ostajemo duže. Ovdje ne pričam o tome, tim izuzecima. Govorimo o svijesnom izboru da ne ustanemo ranije.

Način na koji pristupamo našoj praksi također može biti razlog zašto ne ustajamo rano. Ko još želi da se probudi na praksi koja je borba, patnja, nešto što treba da se osvoji, nešto što uzrokuje bol, omalovažava nas i čini nas da se loše osjećamo? Da bi ustali rano moramo pogledati negativnost koju kreiramo na našim prostirkama. Kako možete da preformulišete praksu kao nešto čemu se radujete? Sjećate se kad ste toliko uzbuđeni za Božić ili Bajram, godišnji odmor ili druge događaje u vašem životu kada se probudite prije nego što vam alarm zazvoni? Da li ste uzbuđeni za radionice joge? Na koji način to možete postići kada je vaša praksa u pitanju?

Možda biti uzbudjen pri ranom dizanju je previše za tražiti. A šta misliš o tome da se probudiš sa svrhom? Kako je moguće svako jutro ustati i biti na vrijeme (ili blizu radnog vremena) na poslu? Vjerovatno zbog plate. Možete li pronaći "platu" za obavljanje svoje prakse joge? Što je još važnije, da li uopše vjerujete? Nije bitno da li je Sharath to rekao. Nije bitno ako to kaže Joga Sutra. Nije važno ako svi vaši prijatelji koji ustaju rano i vježbaju jogu to kažu. Da li u potpunosti i potpuno znate šta vaša praksa radi za vas? Možete li to koristiti kao motivaciju za ustajanje i dolazak na vašu prostirku?

Moj omiljeni način da ustanem ujutro jeste disciplina. Samo ustaj, diži se!! Ne misli. Ne oklijevaj. Ja ustajem 80% - 90% na vrijeme, a ako ne ustanem ujutru to je zato što sam oklijevao, snuzzzz. Počnem da sebi govorim kako sam umoran, hladno je... Ispod pokrivača je toplo. Počnem da sanjarim. Opet sam zatvorio oči... i sada ponovo spavam. I igra je završena, ništa od prakse. Ali sam svako jutro tu za vas. Zašto? Moja odgovornost prema vama.

Iskreno, ovako je u mom životu. Ako postoji zadatak koji trebam uraditi on mora biti na vrhu moje liste ili ja to neću učiniti. Ne mogu sebi dati vremena da razmišljam o tome jer ako to uradim ništa od toga. Najozbiljnije, ja bih vjerovatno jeo, spavao i gledao Netflix po cio dan. To bi bilo u redu ako bi mi to davalao rezultate koje želim i satisfakciju života, ali to mi ne donosi to. Raditi stvari ka nekom cilju me zapravo "podigne". Međutim, ako nisam pažljiv moj ego počinje da govori: "Šta ako ne uspiješ?" "Šta ako se ne nikad ne dogodi?" "Zašto čak to uradi? Ovdje si siguran. Nemaš šta kome da dokažeš. Ostani tu gdje jesi. "Ne mogu i ne smijem dati tim mislima vremena da postanu jake i nadmoćne nadamnom. Tako da ja ustanem i obavim stvari koje treba da obavim (moja praksa i moje podučavanje). Disciplina je dobra za mene. Jednostavno ustanem i počnem da radim moju jutarnju rutinu i ja sam tako srećan što sam to učinio. Kada završim svoju praksu nikad ne razmišljam: "Trebalo je da ostanem u krevetu. Ovo je bila greška". Možda pri prvom ili drugom (nekad i trećem) pozdravu suncu imam misli sumnje ali nakon svake prakse uvijek se osjećam izvrsno. Do sada se još nijednim nisam pokajao što sam vježbao.

Dakle, ključne stvari za rano ustajanje i dolazak na vašu prostirku su:

- Pogledajte svoj životni stil i polako promijenite stvari koje otežavaju ustajanje ujutru.

- Zamijenite svoj pristup ka vašoj praksi tako da ste uzbuđeni zbog buđenja i dolaska na jogu.

- Pronadjite svrhu i cilj zbog kojeg vježbate i u šta vjerujete.

-Budite disciplinovani.

Ako ne ustanete, nemojte se pretvarati ili biti surovi prema sebi! Preuzmite punu odgovornost za to. Preuzmite odgovornost za to, a zatim potražite razloge. Budite iskreni prema samim vama zašto niste ustali. Bez iskrenosti, nema promjene.

"Bio sam umoran", zašto? Šta se može i treba promjeniti u vašem životu kako bi se dovoljno odmorili?

"Nisam mogao da se suočim sa praksom." Zašto? Koji se obrasci postavljaju u vašoj praksi zbog kojih ne želite da stanete na vašu prostirku?

"Nisam to želio. Nisam se osjećao dobro. "Zašto? Zašto vaša praksa nije vaš prioritet?

Rano jutarnje ustajanje je ekstremni čin discipline (tapas).

Drugo poglavlje Yoga Sutre je posvećeno praksi joge. Prvi stih (sutra) navodi tri najveće komponente prakse joge. Oni su disciplina, učenje i predaja. Patanjali je odmah skrenuo pażnju upravo na ove tri stvari jer su toliko važne. Neki komentari Yoga Sutre kažu da su to preliminarni koraci za jogu. Drugim riječima, ne možete čak ni da stignete na put joge bez ove tri stvari. Izaberite jednu od ove tri, mozda disciplina, i krenite.

Zvuči brutalno, a? Brutalno iskreno. Razmislite o tome. Da ostanemo jaki na putu joge moramo da učimo, da budemo disciplinovani i da se predamo najvišem učitelju u svima nama. Patanjali kaže da će se s učenjem, disciplinom i predavanjem vaša praksa joge pokazati uspješnom. Ustaćete. Uradićete ono što treba da uradite. Nećete odustati. Doći i stati na mat je najvažniji korak. Ostatak se nekako dogodi sam od sebe. Ostatak će vam pokazati praksa sama od sebe a tu je i učitelj da pomogne. Samo moraš ustati.

Jogiji su takođe bili realni. Yoga Sutras pominje mnoge prepreke i zamke na putu joge. Ponekad nećemo ustati. Uredu je, mi nismo loši ljudi kad nam se dogodi da ne ustanemo.

U redu je da se odmorite kada je to neophodno. Ne dozvolite da se to pretvori u odustajanje. Ne dozvoli da te to zaustavi na tvom putovanju i traganju. Ponovo se podsjeti  zašto vježbaš i zašto staješ na svoju prostirku. I još jednom za kraj, uvijek preispituj svoje misli...

Vidimo se na podlozi, Namaste.