Neproduktivan um, neproduktivno tijelo

Polazeći od samog sebe i svog ličnog iskustva zaista vrlo je malo vremena za vežbanje sopstvenog tijela i uma sve dok to ne postane prioritet i disciplina. Ukoliko unaprijed ne odvojimo vrijeme, naše dnevne obaveze kao što su obaveze prema porodici, prijateljima ili poslu i školi će ga skroz potrošiti. A onda će biti nemoguće postići mir i spokojstvo, mentalno, fizički i emotivno. Svaki dan dijelimo svoje vrijeme sa različitim ljudima, pričamo sa njima i, u isto vrijeme, vezujemo se za razne stvari. I kad na kraju hoćemo da se okrenemo sebi, vrijeme je već isteklo. I onda kažemo opravdanje sami sebi "ma sutra ću ja to sigurno uraditi".

Većina ljudi je ista po tome da nemaju dovoljno vremena i energije da rade na svom umu i tijelu, već samo da maštaju o najrazličitijim stvarima i ćaskaju. Da je drugačije, koncentraciju bi postizali vrlo brzo i živili živote sa mnogo manje bola, mentalnog i fizičkog. Samo malobrojni imaju dovoljno energije da vježbaju jogu, pranayamu ili meditaciju čak i petnaest minuta dnevno: krenu i odustanu (iscrpljeni), ali kada naklapaju sa onima sa kojima svakodnevno naklapaju, zaborave na svaki bol i neudobnost (dok ne zatvore usta i ostanu bar na malo sami).

Maštanje i razgovaranje su jako slične aktivnosti. Ako maštamo, bujica misli teče – misli o porodici, kući, poslu i slično. Pošto nismo dovoljno sabrani, taj tok će se nastaviti unedogled, prije nego što se sam od sebe zaustavi. Ako posjedujemo svjesnost/sabranost, prestaćemo da koristimo svoj um na tako neproduktivan način.

Samo dva ili tri dana sedmično odvojiti za nas same je velika investicija u naše tijelo i naš um. Imate više opcija, joga, pranayama, meditacija...

Vrijeme prolazi i svaki dan koji prodje a da se mi nismo zaustavili i povezali sa sobom je vrijeme koje više nikada nećmo dobiti nazad, a naklapanju nikad kraja.

Vrijeme je da budete iskreni i disciplinovani, a možda još i nije...to vi najbolje znate ;-)