...radost i otvorenost istinskih odnosa.

Bliski neprijatelji su one osobine koje se javljaju u umu i liče na istinsko duhovno postignuće, dok su zapravo samo njihova imitacija i služe da nas odvoje od pravog osjećanja, a ne da nas sa njim povežu.

Bliski neprijatelj ljubavi za sebe i druga bića jeste vezanost. Na prvi pogled, ta vezanost može izgledati kao ljubav, ali kako raste postaje sve jasnije upravo suprotno, ističući u prvi plan želju za posjedovanjem, za kontrolom, kao i strah.

Bliski neprijatelj saosjećanja sa nesrećnima jeste sažaljevanje, koje nas takođe razdvaja. Sažaljevanje znači da nam je žao tog jadnog čovjeka tamo negde, kao da smo mi nešto drugo nego on, kao da smo različiti.

Bliski neprijatelj saradosti sa srećnima jeste upoređivanje, koje mjeri imamo li više, jednako ili manje od drugih.

Bliski neprijatelj spokojstva jeste ravnodušnost. Pravo spokojstvo jeste održavanje balansa u sred iskustva, dok ravnodušnost znači povlačenje, neobraćanje pažnje, uslijed straha.

Ako ne prepoznamo i razumijemo bliske neprijatelje, oni će umrtviti našu duhovnu praksu. Izolovanost koju stvaraju ne može nas zadugo štititi od bola i nepredvidljivosti života, ali će zasigurno ugušiti radost i otvorenost istinskih odnosa.

Jack Kornfield, A Path with Heart