Vinyasa Krama Joga

U septembru, 2016. godine Mike je posjetio Madrid, Španija i prisustvovao dvosedmičnom, intenzivnom  stosatnom Vinyasa Krama programu za certificirane učitelje. Isti program Mike je uradio i početkom 2019 u Chennai, India.

Vinyasa Krama metod je dugi niz godina proučavao Ramaswami sa svojim učiteljem Sri T. Krishnamacharyaom. Važno je naglasiti da je preko 30 godina Krishnamacharya Ramaswamiju prenosio mudrost svih bitnih dijelova yoge uključujući Sanskrit pjevanje, važne tekstove o yogi i mnoge elemente i prakse sadržane u 8 udova yoge (yama, niyama, asana, pranayama, pratyahara, dharana, dhyana, samadhi).

Ramaswami je započinjao svaki čas sa Tamilovim pjevanjem Ganeshi (božanstvo sa glavom slona) i Sanskrit pjevanjem Patanjaliju koje je času davalo mirnu ali i ozbiljnu notu. Ponekad bi čas završavao sa desetominutnim Vedic pjevanjem iz njegove Mantre Puspam (izgovaramo “push-pum”; sama riječ znači cvijet ali označava i knjigu Vedic pjevanja i mantri). Pričao nam je kako ju je pjevao više puta sa Krishnamacharyaom čak i u posljednjim godinama njegovog života kada učitelj nije mogao ustati iz kreveta. Krishnamacharya, pričao je, bi uvijek pjevao po sjećanju dok je Ramaswami čitao iz svog Mantra Puspama.

Teško je pa skoro i nemoguće opisati dubinu i širinu svega što je Mike naučio tokom 200 sati provedenih sa Ramaswamijem; u nastavku slijedi kratki sažetak bitnih stvari:

Kaivalya (sloboda) je ultimativni cilj yoge.

Prema Patanjalijevoj Yoga Sutri I-2, cilj yoge je sloboda. Tokom treninga za učitelje, Ramaswami je kreirao niz yoga praksi za učesnike. Koristeći Patanjalijevu Yoga Sutru i druge drevne tekstove, Ramaswami je nježno i pažljivo svaku nit usmjeravao ka glavnom cilju. Asana, pranayama, pratyahara (povlačenje čula), meditacija, mantre, itd. o svemu se razgovaralo sa kaivalyaom na umu.

Kada bi dosegli kaivalyau , tri gune odnosno prirodne vrline koje se nalaze u umu (citti) padaju u stanje ravnoteže i postaju nepokretne. (Tri gune su: tamas [inercija, težina uma], rajas [akcija, nestalnost uma] i sattva [lakoća, jasnoća uma]. Čak i sattvic stanje uma mora na kraju biti savladano.

Vaš guru je Vaš um.

Ovo je prijevod izreke na Tamilu ( jeziku kojim se govori na jugu Indije) Ramaswamijevom maternjem jeziku. Bio je vrlo mlad kada je zapamtio ovu izreku.  Ovakav koncept se može primijeniti na cijelu yoga praksu kako bi se procijenio naš vlastiti napredak. Koliko nervozan je naš um? Koliko puta naše misli odlutaju? Da li ste opušteni i da li vam je ugodno kada zauzmete pozu?

Vinyasa krama je umjetnost uzastopnih varijacija unutar propisanih parametara.
Sanskrit slogovi za Vinyasa kramu su definisani na sljedeći način: vi- varijacija, nyasa- unutar zadanih parametara i krama-niz.

Vinyasa krama se sastoji od četiri parametra: sthira (mirnoća), suhka (udobnost), prayatna (napor života, disanje) i saithilya (blago i dugo disanje). Parametri su navedeni i u yoga sutrama II-46 „mirnoća i udobnost su karakteristike yoga poze (asane)“; i II-47 “blagim i dugim disanjem sa fokusom uma na dah, postižemo savršenstvo poze.“ (Ramaswami je istaknuo da je Krishnamacharya tumačio sutru II-47 tako da se trebamo fokusirati na disanje, a ne na asane ili poze kao što pojedini učitelji tumače.

Kada pakticiramo asane sa mirnoćom i udobnosti, kao što je preopručeno u sutri II-46 možemo se dugo zadržavati u pozi, vježbati pranayamu sat vremena i nakon toga meditirati.

Postoji deset glavnih vinyasa sekvenci i nekoliko sporednih.

Sekvence sadržavaju niz lijepih varijacija i pokreta koji proizilaze iz jedne glavne poze. Svaka sekvenca se sastoji od velikog broja varijacija. Redosljed varijacija je precizno određen. Ramaswami nam je predstavio deset glavnih sekvenci, a to su: stojeće serije (tadasana), sjedeće položaje na jednoj nozi, stražnje istezanje (paschimatanasana), stojeće položaje na jednoj nozi, položaje opuštanja, ležeće položaje (dhanurasana ili luk poza), trokut (trikonasana), „naopake“ položaje (kako ih Ramaswami naziva) koje su također poznate kao viparita karani ili položaji inverzije, meditacija (vajrasana) i serija lotus poza (padmasana). Također, podučavao nas je i sporednim sekvencama koje uključuju pozdrave suncu (surya namaskara) sa pjevanjem koje se obično prakticiraju nedjeljom, pozdravi u svim pravcima (ding namskara) sa pjevanjem i nekoliko drugih sekvenci. Ove sekvence kao i njihove varijacije, zajedno sa Sanskrit molitvama za surya namaskaru i ding namaskaru su detaljno objašnjene u Ramaswamijevoj knjizi Kompletan vodič za vinyasa yogu.
Tokom prakticiranja yoga asana disanje treba biti uravnoteženo i smireno. Ukoliko se disanje ne umiri tokom prakticiranja asana ne prakticiramo yogu već obavljamo običnu vježbu.

Ujjayi disanje pomaže abhyasiju (onome ko se bavi yogom) da čuje svoj dah i da održava fokus uma. I jedno i drugo se obavlja tokom prakticiranja asana i pranayame.  Ujjayi disanje zahtijeva lagano stezanje grla kojim se proizvodi tihi, šumeći zvuk. Usta su zatvorena prilikom udaha i izdaha.

Ponavljajte kapalabhati (tehnike disanja) ukupno 108 puta nakon prakticiranja asana i prije prakticiranja pranayame. (Kapalabhati bi u prijevodu značilo  poliranje lubanje/sjaj glave).

Rumaswami nas je naučio kako da prakticiramo kapalabhati na sljedeći način: najprije sjedite u udoban položaj sa spuštenom glavom i bradom u jalandhara bandha ploložaju (blokada bradom) i sa rukama položenim na koljena te ponavljajte kapalabhati 36 puta. Zatim, nakon što smo se malo odmorili sa udahom podignemo ruke iznad glave, isprepletemo prste, podignemo dlanove iznad glave i ponovimo kapalabhati još 36 puta. Zatim opet odmorimo. Na kraju, sa savijenim laktovima i rukama iza glave i položenim na lopaticama nasuprot jedna drugoj ponovimo kapalabhati po treći put još 36 puta. Ukupno 108 puta što i jeste broj ponavljanja koje preporučuje Ramaswami.

Prakticiraj asane da bi smanjio rajas, prakticiraj pranayamu da bi smanjio tamas.

Ovo zajedno sa ispravnom ishranom pomaže yogiju da dosegne nivo sattvica što se manifestira kao osjećaj lakoće tijela i čistog uma.

Nakon prakticiranja asana i kapalabhati disanja po instrukciji Ramaswamija smo prakticirali pranayamu. Ovo smo obavljali dva puta dnevno. Ramaswami je uvodio novi element ili drugačiju vrstu pranayame svaki put. Omjer koji smo prakticirali je bio 5:5:10:5. Udahnuli bismo do brojanja do 5, izdahnuli do brojanja do deset, zadržali dah nakon izdaha do broja 5. Mi koji smo navikli na prakticiranje bandi (ili blokada) smo prakticirali bande nakon izdaha. (Manje od brojanja do 5 u prakticiranju pranayame nije preporučeno).  Ujjayi disanje se koristi za svako prakticiranje pranayame (osim u slučajevim udaha u sitali, što se radi sa uvijem jezikom i otvorenih usta). Ramaswami nam je predstavio neke od pranayama prakticiranja, a to su: ujjayi, nadi sodhana, viloma, anuloma i sitali.

Za prakticiranje pratyahare preporučuje se shanmukhi mudra (prigušiti svih šest čula) na najmanje pet minuta nakon svakog prakticiranja pranayame.

Ramaswami je po instrukciji Krishnamacharyae prakticirao shanmukhi mudru svaki put nakon pranayame. Shanmukhi mudra pomaže umirivanju čula i omogućava nam da promatramo stanje smirenosti ili rastresenosti uma. U shanmukhi mudri, naši palci se nalaze blizu naših ušiju, mali prsti na rubovima usana, domali prsti su smješteni blizu nosnica, srednji prsti su spušteni na donji dio očiju (oči su zatvorene) dok se kažiprsti nalaze na gornjem dijelu očiju. Um je fokusiran na disanje ili na tiho ponavljanje mantre OM (mantra je zvuk koji štiti mislioca bilo da ga izgovaramo tiho ili na glas).

Ramaswami je rekao da kada jednom odlučimo da ili da dišemo ili da radimo mantru OM toga se moramo držati cijelih pet minuta. Ako nam se umore ruke možemo ih spusttiti nekoliko trenutaka i zatim ih vratiti u prvobitni položaj u kojem su laktovi i ruke podignuti na nivo ramena.

Tri važna aspekta meditacije (samyame) su dharana, dhyana i samadhi.

Ramaswami je definisao dharanu kao sposobnost uma da se fokusira na jednu stvar (prostor, predmet, disanje, sam um, itd.); dhyana je stanje u kojem um lako može da se fokusira na jednu stvar iz časa u čas, eventualno na neprekidan, uobičajeni način, dok je samadhi stanje u kojem u potpunosti zaboravimo na sebe. Za potpunije razumijevanje yoge, Ramaswami nam je savjetovao da odvojimo vrijeme za čitanje i proučavanje Patanjalijeve Yoga Sutre, glavnog teksta o filozofiji yoge.

Na kraju, Ramaswami nam je rekao da je njegov učitelj Sri T. Krishnamacharya uvijek naglašavao važnost balansirane prakse. Time je mislio da onaj koji prakticira yogu treba prakticirati svih osam udova yoge, a ne usredotočiti se na samo jedan ud yoge.  Važnost asana se mijenja sa godinama onoga koji prakticira yogu. Za djecu i mlade ljude veći značaj se nalazi u prakticiranju asana. Starijim ljudima važnije su pranayama i meditacija. Za one koji su u srednjim godinama preporučuje se balans asana, pranayame i meditacije. U srednjim godinama Krishnamacharya preporučuje prakticiranje asana oko 60% ukupnog vremena trajanja prakse dok preostalih 40% vremena treba posvetiti pranayami, pratyahari i pjevanju.

Ovaj članak se ukratko osvrnuo samo na neke od veoma detaljnih instrukcija koje smo dobili od  Srivatsa Ramaswamija. Ukoliko želite saznati više o Ramaswamijevom pristupu yogi, preporučujem sljedeće knjige: Yoga for the Three Stages of Life, The Complete Book of Vinyasa Yoga and Yoga Beneath the Surface (koautor David Hurwitz).